Riječ (besjeda) je oštar mač koji služi kao oruđe na veliku korist čovječanstvu, ali zloupotrebljena prerasta u zločin. Samo čovjek od nesumnjivih vrlina može biti besjednik, jer besjedništvo nije pravo ako nije izraz vrline. "Ko si ti?" pita svako ko provjerava da li je dostojan javne riječi i da li u sebi nosi prvi besjednički uslov, etičku vrijednost. Neophodan uslov bez kojeg orator ne može ostvariti svoj ideal jeste čistoća i poštenje duše. Može li politički besjednik, izlazeći na tribinu da brani interese svoje otadžbine, zasnivati svoj govor, na nečemu drugom, do na rodoljublju? Ako nemate plamen u duši, kako ćete užeći plamen u dušama vaših slušalaca? Zar bi veliki propovjednici Hristove i ostalih vjerskih nauka zavladali dušama tolikih naroda i tolikih svijetova, da nisu svoj nauk propovjedali sa dubokim, duhovnim ubjeđenjem?
