Državni službenik će
disciplinovano i časno služiti građane, u obavljanju dužnosti poštovati zakon i
zastupati isključivo javni interes. Državni službenik će maksimalno
pojednostaviti administrativne aktivnosti građana pred organom uprave. Neće
tražiti, niti će prihvatati, čak ni u svečanim prilikama, darove ili neku drugu
korist. Profesionalno osposobljavanje čini važan dio profesije državnog
službenika, pa je svaka vrsta naučne, obrazovne, umjetničke, književne ili
izdavačke aktivnosti poželjna, jer ona doprinosi bogaćenju intelektualnog
potencijala državnog službenika. Jednako će tretirati sve građane koji dolaze u
kontakt s organom za koji on radi, a izbjegavaće nezakonite pritiske, čak i ako
dolaze od njegovog pretpostavljenog.
Privatno, a naročito u kontaktu s drugim državnim službenicima pri
obavljanju njihove dužnosti, neće samoinicijativno pominjati svoju poziciju
(npr. “mi smo kolege” ili “ja sam Načelnik”) te skrnaviti svoj ugled u društvu .
Službene telefone neće koristiti u privatne svrhe, osim u hitnim slučajevima, a
službeno vozilo, koje mu je na raspolaganju, će koristiti samo službeno. Na
radnom mjestu će voditi računa o svom izgledu i načinu odjevanja. Prilikom
prijema stranaka paziće na hronološki red i neće odbijati dužnost pozivajući se
na preopterećenost poslom ili nedostatkom vremena. U svim oblicima komunikacije
koristiće jednostavan i razumljiv jezik.
Za povredu radne obaveze
i dužnosti, disciplinski postupak protiv državnog službenika pokreće
rukovodilac organa, samostalno ili na inicijativu bilo kojeg fizičkog i pravnog
lica. Disciplinske mjere su: novčana kazna do 30% plate, zabrana napredovanja u
službi i prestanak radnog odnosa. Za štetu koju državni službenik, na radu,
pričini fizičkim ili pravnim licima, primarno odgovara država koja se kasnije
može namiriti od službenika. Krivična odgovornost je uobičajena.