Lice koje vjeruje i tvrdi da je neko njegovo pravo povrijeđeno ili ugroženo podiže tužbu kod nadležnog suda kojom traži pravnu zaštitu. To lice postaje tužilac, a lice protiv koga je podignuta tužba postaje tuženi. Tužba se podnosi u pismenom obliku i sud će, kad je primi, ispitati da li ona sadrži sve, zakonom propisane, elemente. Ako tužba bude uredna, sud će je proslijediti tuženom i obavijestiti ga da, u roku od 30 dana, treba sačiniti odgovor na tužbu, takođe u pismenom obliku, a kojim treba osporiti i tražiti da sud odbije tužiočev zahtjev. Sud će, odgovor na tužbu, kada ga primi, proslijediti, opet tužiocu, i zakazati pripremno ročište (prvi susret stranaka). Na tom ročištu stranke (tužilac i tuženi) će iznijeti svoje stavove da bi sud mogao utvrditi koje su činjenice sporne. Sud će zatim odrediti koje će se činjenice utvrđivati na glavnoj raspravi, kojim dokazima, a odrediće i datum kada će se održati glavna rasprava. Glavna rasprava je centralni dio postupka na kojoj stranke usmeno raspravljaju i iznose dokaze za svoje navode. Kada stvar sazri za odluku, sud zaključuje ročište za glavnu raspravu i donosi odluku - presudu, kojom usvaja ili odbija tužbeni zahtjev. Protiv presude, nezadovoljna stranka može uložiti redovni pravni lijek (žalba) u određenom roku, a ako protekne taj rok a žalba se ne uloži, presuda postaje pravnosnažna. Protiv pravnosnažnih presuda se, pod određenim uslovima, podižu vanredni pravni lijekovi (revizija presude, ponavljanje postupka...).
Нема коментара:
Постави коментар