STICANJE BEZ OSNOVA

                   Prema Zakonu o obligacionim odnosima sticanje bez osnova postoji kada je neki dio imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu. Sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće - da nadoknadi vrijednost postignute koristi. Onaj koji, npr. isplati isti dug dva puta ima pravo tražiti vraćanje po pravilima o sticanju bez osnova. Ako je neko svoju ili tuđu stvar upotrijebio u korist trećeg, treći je dužan vratiti stvar. Dalje, onaj koji za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Ako neko tuđu stvar upotrijebi u svoju korist vlasnik može zahtijevati da mu on nadoknadi korist koju je imao od upotrebe. Međutim, onaj koji izvrši isplatu znajući da nije dužan vratiti nema pravo da zahtijeva vraćanje.