PRIPREMNO ROČIŠTE - PARNICA

   Prvostepeni postupak obuhvata dvije faze: pripremni postupak i glavna rasprava. Pripremni postupak se odvija kroz prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe na odgovor i pripremno ročište. Svrha pripremnog ročišta je da sud utvrdi koje činjenice su relevantne za rješenje spora i kojim, predloženim, dokazima će stranke dokazivati te relevantne činjenice. Dakle, svrha pripremnog ročišta je tehnička priprema procesnog materijala za glavnu raspravu, a ovo ročište može poslužiti i da se otklone, eventualne, procesne smetnje. Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultacije sa strankama, ali će se održati najdocnije u roku od 30 dana od prijema odgovora na tužbu. Održavanje pripremnog ročišta je obavezno osim u slučaju kada sud utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili je spor jednostavan pa održavanje pripremnog ročišta nije potrebno. Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi. Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješteni tuženi, ročište će se održati bez njegovog prisustva.

Raskid ugovora sa Mtel i Blicnet

Obavezali ste se na 2 godine. Međutim, ne znate da su se Mtel i Blicnet, isto tako, obavezali da vam daju šansu da raskinete ugovor ako oni promijene cijenu usluge i druge uslove na vašu štetu. 

Priča počinje sa Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO) koji je propisao da predmet ugovora mora biti određen (fiksan). Zatim je Zakon o komunikacijama (ZK), koji je morao biti u skladu sa ZOO, propisao da svaka promjena sadržaja ugovora daje pravo ugovornoj strani da raskine ugovor sa operaterom. Dalje, Opšti uslovi poslovanja Mtel-a i Blicnet-a su, takođe, morali biti usklađeni sa prethodnim (ZOO, ZK), te su se tako obavezali da 30 dana prije izmjene cijena obavijeste korisnike o pravu na raskid ugovora. Dakle, pretplatnici imaju pravo raskinuti ugovor pri promijeni cijene usluge operatera koja je nepovoljna za korisnika. 

Naši operateri, u ugovorima koje nam nude, eksplicitno ističu da imaju pravo na promjenu cijene. Zamislite, da provajderi povećaju cijenu duplo, troduplo, a vi i dalje obavezani na 2 godine. Isti ugovor upućuje na primjenu Opštih uslova poslovanja, koji se nalaze na Web stranicama a nekada se i štampaju uz ugovor, ali, gotovo uvijek, ostaju nepoznati, čini nam se, zbog opšte kulture nečitanja. Pratite rad operatera i promijene cijena, jer će te tada moći raskinuti ugovor. Nadamo se da će nas i operateri, kao pravi prijatelji, uredno obavijestiti o promijenama cijena.

REVIZIJA PROTIV DRUGOSTEPENIH PRESUDA

              Revizija je pravni lijek koji se izjavljuje protiv drugostepene presude. Podnosi se u roku od 30 dana od dana dostavljanja drugostepene presude a u privrednim sporovima u roku od 15 dana. Revizija se ne može uložiti ako je vrijednost spora manja od 30.000 KM. Može se izjaviti zbog povrede odredaba postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva. Ne zadržava izvršenje drugostepene presude, ali ako izvršenik uspije sa revizijom može tražiti protivizvršenje. O reviziji odlučuje Vrhovni sud Republike Srpske a podnosi se preko suda koji je donijeo prvostepenu presudu. O njenom podnošenju sud obavještava protivnu stranku koja ima pravo da podnese odgovor na reviziju. Reviziju, stranka može izjaviti samo posredstvom advokata ili bliskih srodnika koji imaju položen pravosudni ispit. Vrhovni sud Republike Srpske o njoj odlučuje bez rasprave.

Ponašanje policijskog službenika

Policijski službenik je nepristrasan i ne smije javno ispoljavati politička uvjerenja a, kad je na dužnosti, ni vjerska. Ne smije uzimati za sebe bilo kakvu dobit, korist, bilo kakvu drugu naknadu, a dužan je da i poslije radnog vremena postupa u javnom interesu. Prije primjene ovlašćenja dužan je da pokaže lagitimaciju ili značku, a izuzetno može, samo,  upozoriti uzvikom: "POLICIJA". Pregled lica obavlja policajac istog spola. U sprovođenju akcije može koristiti tuđe vozilo ili telefon čiji vlasnik ima pravo na naknadu stvarne štete pričinjene upotrebom njegovog auta ili telefona. U toku vršenja službenih poslova ima pravo na besplatan javni prevoz i putničko osiguranje. Za pretres stana treba imati nalog, prisustvo dva svjedoka i vlasnika stana, a izuzetno može ući i bez toga kada hvata učinioca krivičnog djela ili spasava ljude i imovinu.  Kada je neophodno, može upotrijebiti silu, npr. fizičku snagu uključujući borilačke vještine. Vatreno oružje ne može koristiti protiv lica koje biježi, a fizičku snagu i palicu prema djeci, starijim i onesposobljenim licima, te trudnicama osim ako ta lica direktno ugrožavaju nečiji život. Kada upotrijebi silu, policajac dostavlja izvještaj neposrednom rukovodiocu, a ovaj rukovodiocu osnovne organizacine jedinice koji će pokrenuti dispilinski postupak ako je policaj upotrijebio silu na nezakonit i nepravilan način. Disciplinske mjere su opomena, novčana kazna i prestanak radnog odnosa. Kada u svom radu pričini štetu fizičkim i pravnim licima (građanska odgovornost) tada odgovornost na sebe preuzima država. Krivična odgovornost policajca se najčešće manifestuje kroz Zloupotrebu položaja ili ovlašćenja i Nesavjestan rad u službi, a dužan je da odbije naredbu ako bi njome učinio krivično djelo. 

Rezultati policije nikad neće biti maksimalni, ali građani mogu učiniti da ti rezultati budu bolji, ponajviše povjerenjem.

BIH NADLEŽNOSTI I NJIHOV PRENOS

      Ustavom BIH taksativno su nabrojane nadležnosti državnog (najvišeg, BIH) nivoa vlasti, a entitetske nadležnosti su određene po sistemu "negativne enumeracije", "negativnog nabrajanja" koji se ogleda u tome da entitetima pripadaju svi oni poslovi koji nisu izričito dodjeljeni institucijama BIH. Nadležnosti predstavljaju određivanje poslova koje organi na nekom nivou vlasti (BIH,entiteti, kantoni, opštine) trebaju da rade, i da ne obavljaju poslove drugog nivoa jer to dovodi do nefunkcionalnosti sistema. Ustavom BIH, u nadležnost institucija BIH spadaju: 1. spoljna politika (politički odnos sa drugim državama i međunarodnim subjektima) 2. spoljnotrgovinska politika (trgovinski odnos sa drugim državama...) 3. carinska politika (carine, njihova naplata...) 4. monetarna politika (izdavanje novca) 5.finansiranje ustanova i međunarodnih obaveza bih 6. politika i propisi za useljavanje, izbjeglice i azil 7. sprovođenje krivičnih zakona na međunarodnom planu (odnosi sa Interpolom) 8. međusobne i međunarodne komunikacije 9. regulisanje saobraćaja između entiteta 10. kontrola vazdušnog saobraćaja (avionski letovi). Od uspostavljanja dejtonske BIH mnoge nadležnosti su dodane (prenijete) institucijama BIH, na štetu drugih nivoa vlasti, a putem odluka Visokog predstavnika ili dogovora političkih lidera. Tako su prenijeti npr. organizacija vojske, neke nadležnosti policije (kontrola granice, bezbjednost saobraćaja, ulazak i boravak stranaca...) u pravosuđu (izbor sudija i tužilaca, osnivanje suda i tužilaštva BIH), telekomnikacije, energetika... Značajno za entitete jeste da imaju pravo da uspostavljaju specijalne paralelne odnose sa susjednim državama.

BUDIZAM

        Budizam je reformistički pokret u hinduizmu. Pojam budizam potiče od osnivača Sidarte Gautame (560 - 480 p.n.e.) kome je prvi put data titula "Buda" što znači "prosvećeni". Doktrina budizma zasniva se na moralnom ozdravljenju, mentalnoj disciplini i intuitivnoj mudrosti koje individuum treba da postigne vlastitim naporom radi spasenja. Da bi se iskorijenila žudnja i iskušenje postoje tri etape. Prva je moralno vladanje koje obuhvata pravilan govor, radnje i način zarađivanja za život. Druga je mentalna disciplina koja obuhvata napor, sabranost i ispravno i duboko poniranje mislima u nešto. Treći dio je intuitivna mudrost koja obuhvata ispravna gledišta i namjere. Cilj je nirvana, odnosno blaženo stanje konačnog oslobođenja od patnje i zemaljskih strasti. Predmet obožavanja je Budin kip. Uloga budizma u svjetovnoj vlasti je bila značajna. Kao najobrazovaniji dio populacije, organizovali su obrazovne ustanove te učestvovali u svjetovnoj vlasti kao savjetnici. Prema mišljenju budističkih vođa, kaluđeri se ne bi trebali ograničiti samo na međe manastira. Najzastupljeniji je u azijskim zemljama. Izvor: Leksikon religija, mitologije i vjerskih sekti; Vojislav Kršić.

STICANJE BEZ OSNOVA

                   Prema Zakonu o obligacionim odnosima sticanje bez osnova postoji kada je neki dio imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu. Sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće - da nadoknadi vrijednost postignute koristi. Onaj koji, npr. isplati isti dug dva puta ima pravo tražiti vraćanje po pravilima o sticanju bez osnova. Ako je neko svoju ili tuđu stvar upotrijebio u korist trećeg, treći je dužan vratiti stvar. Dalje, onaj koji za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Ako neko tuđu stvar upotrijebi u svoju korist vlasnik može zahtijevati da mu on nadoknadi korist koju je imao od upotrebe. Međutim, onaj koji izvrši isplatu znajući da nije dužan vratiti nema pravo da zahtijeva vraćanje. 

Iznevjereni i prevareni žiranti

              Žirant ste prezaduženom dužniku, dovedeni ste u zabludu da je jemstvo samo puka formalnost, potpisali ste ugovor van prostorija banke, nepoznat vam je iznos i namjena kredita, falsifikovan vam je potpis i uopšte ne poznajete glavnog dužnika... Iznevjereni ste i prevareni. Zakonodavstvo kaže sljedeće: Upotreba mjenica i čekova prilikom zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu je zabranjena; Ugovorne odredbe obevezuju stranku samo ako je bila upoznata sa sadržinom ugovora ili joj su joj uslovi morali biti poznati; Kreditor ima obavezu da upozna stranku sa ugovornim odredbama; Ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane u

namjeri da je time navede na zaključenje ugovora, druga strana može zahtijevati poništenje ugovora; Kada ima više žiranata, pa jedan od njih isplati potraživanje, on ima pravo zahtijevati od ostalih da mu svaki naknadi dio koji pada na njega; Žirant koji je isplatio dužnikov dug može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio zajedno sa kamatama i troškovima u sporu. Dakle prevareni ste od strane kreditora (banke, MKO...) jer vas nisu dovoljno informisali o obavezama koje preduzimate, a sve se to, pretežno, radi sa namjerom da vas se ostavi u zabludi kako bi nekom postali žirant. Imate pravo istaketi prigovor ništavosti ugovora o jemstvu, te prigovor zastarjelosti potraživanja. Iznevjereni ste jer ste željeli pomoći dužniku, a od vas su i kreditor i dužnik sakrivali podatke o dužnikovoj prezaduženosti, vašim obavezama i sl.

Federacija BiH ima propis po kojem kreditor mora iscrpiti sva pravna sredstva prema glavnom dužniku pa tek onda teretiti žiranta. U RS još uvijek ne postoji ta odredba, pa je preporuka da, ukoliko želite da budete žirant, insistirate da se ona uvrsti u ugovor o jemstvu. Ne očekuje sa od svakog građanina da poznaje pravne odredbe o bankarstvu, ali se očekuje da se prethodno informišete kod nepristrasnih lica koja poznaju bankarske propise.

Etička vrijednost besjednika (Branislav Nušić)

                Riječ (besjeda) je oštar mač koji služi kao oruđe na veliku korist čovječanstvu, ali zloupotrebljena prerasta u zločin. Samo čovjek od nesumnjivih vrlina može biti besjednik, jer besjedništvo nije pravo ako nije izraz vrline. "Ko si ti?" pita svako ko provjerava da li je dostojan javne riječi i da li u sebi nosi prvi besjednički uslov, etičku vrijednost. Neophodan uslov bez kojeg orator ne može ostvariti svoj ideal jeste čistoća i poštenje duše. Može li politički besjednik, izlazeći na tribinu da brani interese svoje otadžbine, zasnivati svoj govor, na nečemu drugom, do na rodoljublju? Ako nemate plamen u duši, kako ćete užeći plamen u dušama vaših slušalaca? Zar bi veliki propovjednici Hristove i ostalih vjerskih nauka zavladali dušama tolikih naroda i tolikih svijetova, da nisu svoj nauk propovjedali sa dubokim, duhovnim ubjeđenjem?

OBLICI KRIVICE

 Umišljaj i nehat su, sa svojim pojavnim oblicima, jedini oblici krivice (vinosti) u našem krivičnom pravu. Oni se uzimaju u obzir prilikom propisivanja i odmjeravanja kazne. Svaki oblik krivice ima svoje dvije komponente: 1. intelektualna (svijest o dijelu koje se čini, da je ono zabranjeno); 2. voluntaristička (volja, htijenje izvršenja dijela). Pojavni oblici umišljaja su: direktni umišljaj i eventualni umišljaj. Izvršilac krivičnog djela je postupao sa direktnim umišljajem kada je imao svijest da je radnja krivično djelo, a ujedno i imao volju da izvrši to krivčno djelo. Eventualni umišljaj postoji kada je učinilac imao svijest da štetna posljedica, samo, može nastupiti pa je i pristao na njeno izvršenje. Pojavni oblici nehata su: svjesni nehat i nesvjesni nehat. Učinilac je postupao sa svjesnim nehatom kada je bio svjestan da može nastupiti zabranjena posljedica ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti. Nesvjesni nehat postoji kada učinilac nije bio svjestan da može nastupiti zabranjena posljedica iako je bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Rješavanje spora pred sudom

             Lice koje vjeruje i tvrdi da je neko njegovo pravo povrijeđeno ili ugroženo podiže tužbu kod nadležnog suda kojom traži pravnu zaštitu. To lice postaje tužilac, a lice protiv koga je podignuta tužba postaje tuženi. Tužba se podnosi u pismenom obliku i sud će, kad je primi, ispitati da li ona sadrži sve, zakonom propisane, elemente. Ako tužba bude uredna, sud će je proslijediti tuženom i obavijestiti ga da, u roku od 30 dana, treba sačiniti odgovor na tužbu, takođe u pismenom obliku, a kojim treba osporiti i tražiti da sud odbije tužiočev zahtjev. Sud će, odgovor na tužbu, kada ga primi, proslijediti, opet tužiocu, i zakazati pripremno ročište (prvi susret stranaka). Na tom ročištu stranke (tužilac i tuženi) će iznijeti svoje stavove da bi sud mogao utvrditi koje su činjenice sporne. Sud će zatim odrediti koje će se činjenice utvrđivati na glavnoj raspravi, kojim dokazima, a odrediće i datum kada će se održati glavna rasprava. Glavna rasprava je centralni dio postupka na kojoj stranke usmeno raspravljaju i iznose dokaze za svoje navode. Kada stvar sazri za odluku, sud zaključuje ročište za glavnu raspravu i donosi odluku - presudu, kojom usvaja ili odbija tužbeni zahtjev. Protiv presude, nezadovoljna stranka može uložiti redovni pravni lijek (žalba) u određenom roku, a ako protekne taj rok a žalba se ne uloži, presuda postaje pravnosnažna. Protiv pravnosnažnih presuda se, pod određenim uslovima, podižu vanredni pravni lijekovi (revizija presude, ponavljanje postupka...).  

UDRUŽENJA GRAĐANA

    Udruženja građana (sportski klubovi, nevladine organizacije...) su oblik dobrovoljnog povezivanja građana radi unapređenja i ostvarivanja nekog zajedničkog ili opšteg interesa ili cilja, a mogu ih osnovati najmanje tri fizička ili pravna lica. Udruženje samostalno određuje svoje ciljeve i djelatnosti, a mogu obavljati djelatnosti kojom se stiče dobiti jedino ako sticanje dobiti nije osnovni cilj udruženja. Udruženje može imati profesionalno zaposlena lica, i izdvajati sredstva za plate tih lica. Višak prihoda, stečen privrednom djelatnošću se mora investirati u osnovne aktivnosti. Udruženje se registruje u osnovnom sudu u sjedištu okružnog suda na čijem području udruženje ima svoje sjedište (ako je sjedište udrženja u banjalučkoj regiji, registracijski sud je Osnovni sud u Banjaluci). Potrebno je priložiti sljedeću dokumentaciju: 1. Statut udruženja 2. Izvod iz zapisnika sa osnivačke skupštine 3. Spisak osnivača 4. Odluku o osnivanju 5. Odluku o izboru lica ovlašćenog za zastupanje i predstavljanje 6. Zahtjev za upis u registar udruženja građana. Sud je dužan donijeti rješenje, o upisu u registar, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

STICANJE VLASNIŠTVA ODRŽAJEM

      Držalac (posjednik) stiče pravo svojine na pokretnoj stvari koja je u svojini drugog lica, istekom 3 godine savjesne, zakonite državine, ako nije pribavljena silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja. Svojina na pokretnim stvarima se stiče protekom 6 godina, ako je posjednik savjestan, bez da je zakonit i istinit. Istinita državina je ona koja nije pribavljena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja. Održajem se svojina na nepokretnim stvarima stiče protekom 10 godina zakonite, savjesne i istinite državine, a 20 godina samo savjesne državine, bez da je zakonita i istinita. Zakonit posjed je onaj koji se zasniva na valjanom pravnom osnovu (pravni posao, nasljeđivanje, odluka državnog organa...). Državina je savjesna ako držalac ne zna ili ne može znati da nema pravo na državinu.

Masa

         Masa je riječ latinskog porijekla, a u običnom govoru je sinonim za veliki broj ili nešto nediferencirano. U literaturi  se uzima kao korelat eliti, kao veliki broj nepovezanih ljudi, društvena grupa kojoj nedostaju samostalnost, autentičnost, inicijativa, organizovanost, stvaralaštvo i racionalno ponašanje. Savremene teorije ističu novu klasnu podjelu društva na masu "lišenih" i na elitu kao "upravljačku kategoriju novog društva". Elita je po prirodi konstruktivna grupacija a masa je izvor nepovjerenja, neprihvatanja autoriteta i stalnog činioca destabilizacije poretka. Masa je proizvod industrijskog društva koje nameće masovni stil i način ponašanja ljudi, a taj stil i ponašanje se prenose putem sredstava masovnih komunikacija. Ljudi učestvuju u toj masovnoj (dominantnoj, vladajućoj) kulturi, ali istovremeno mogu da sudjeluju i u posebnoj kulturi, odnosno potkulturi, kao kulturi neke društvene grupe koje se djelimično razlikuje od drugih društvenih grupa. 

KONCEPT DOBRE UPRAVE (MIRJANA O. RAĐENOVIĆ)

      Uprava, uz sve ono što ona zaista jeste, treba da se pretvori u sposobnu i snalažljivu državno-javnu službu i da postane kompatibilan opšteuslužni servis građana koji će im biti na raspolaganju svojim neophodnim javnim poslovima i davanjima, ali u sasvim drugačijem, ljubaznijem, dopadljivijem ambijentu, u kojem će umjesto škodljive ravnodušnosti, neljubaznosti i arogancije zračiti zraci korisne dobrodošlice, obzira i srdačnosti. Tako osmišljena uprava, bez sumnje, obaviće svoju glavnu zadaću - trijumfovaće kao uprava koja strijemi društvenom blagostanju i demokratiji, ali sa plemenitijim i čovjekoljubivijim licem.

OBAVEZA IZDRŽAVANJA

 Izdržavanje je redovno davanje u novcu ili u drugim materijalnim dobrima licu koje ne može samo obezbijediti svoju egzistenciju u cilju podmirenja njegovih potreba. Roditelji imaju obavezu da izdržavaju svoju maloljetnu djecu. Djete, koje je u radnom odnosu, ima obavezu da doprinosi za svoje izdržavanje. Dužnost roditelja da izdržava svoju maloljetnu djecu prestaje punoljetstvom osim u slučaju produženja roditeljskog prava (slučaj poslovne nesposobnosti djeteta) i u slučaju redovnog školovanja djeteta ali samo do navršene 26. godine života. Postoje i drugi slučajevi izdržavanja. Punoljetna djeca imaju dužnost izdržavanja roditelja, a ta dužnost postoji i između svih krvnih srodnika u pravoj liniji kao i, pod određenim uslovima između braće i sestara. U tim, drugim slučajevima je potrebno da je tražilac izdržavanja nesposoban za rad ili nezaposlen bez svoje krivice i da sredstva za život ne može ostvariti iz svoje imovine.